Žan Tabak za SK o novom izazovu u španjolskoj ACB ligi te NBA-u i Hrvatima: ‘Ovo je temelj za našu reprezentaciju’

Košarka 4. tra 202613:04 0 komentara
KAZIMIERZ KOZUCH 400MM.PL NEWSPIX.PL via Guliver

Nakon nekoliko mjeseci predaha, koji je i sam priznao da mu je bio nužan nakon intenzivnog petogodišnjeg rada u Poljskoj, Žan Tabak ponovno radi u najjačoj europskoj ligi – u španjolskoj ACB ligi koju ljubitelji košarke mogu pratiti u programu Sport Kluba

Hrvatski stručnjak, koji je zadnjih pet sezona vodio Stelmet Zielona Góru i Trefl Sopot, početkom 2026. vratio se trenerskom poslu s jasnom misijom: spasiti MoraBanc Andorru od ispadanja iz ACB lige.

Klub iz Andorre preuzeo je krajem siječnja nakon niza od sedam prvenstvenih poraza i smjene trenera Joana Plaze, s kojim je Tabak godinama surađivao u Real Madridu i Sevilli. Kad je Tabak stigao na klupu Andorre, momčad se nalazila pri dnu ljestvice, no njegovim dolaskom već se vidi napredak jer su upisane važne pobjede nad Gran Canarijom i Zaragozom.

U razgovoru za Sport Klub Tabak je naglasio kako je trenersku pauzu planirao i silno želio, ali isto tako priznaje da ga je s vremenom ponovno počela „vući“ klupa. Nakon što je ljeto proveo s obitelji i napunio baterije, posljednjih mjeseci aktivno je tražio novi izazov – i stigao je poziv iz Andorre.

Iza vas je bogata igračka karijera, a velik dio kao igrač i trener proveli ste upravo u Španjolskoj. Koliko vam je to iskustvo pomoglo pri povratku u ACB ligu?

“Bio sam malo umoran nakon par godina provedenih u Poljskoj, u kojoj sam imao dvostruku ulogu sportskog direktora i trenera. Nakon nekog vremena, kad sam osjetio da sam ponovno motiviran i da sam ponovno željan rada, javio sam menadžeru da traži posao. U tom trenutku stigla je ponuda iz Andorre, kluba koji igra u ACB ligi, koja je sigurno najjača liga u cijeloj Europi. Sigurno me to motiviralo i sad sam tu i borimo se za ostanak.“

Zanimljivo je da ste u Real Madridu radili kao pomoćnik Joanu Plazi, a sada ste ga upravo vi naslijedili na klupi Andorre. Kako gledate na tu situaciju?

“Da. Moj prvi trenerski posao bio je pomoćnik u Real Madridu kada je klub vodio baš Plaza. Radio sam s Plazom u Real Madridu, a nakon toga i u Sevilli i mogu reći kako imamo jako dobar odnos, baš pravi prijateljski. To što baš njega mijenjam jedna je jako čudna situacija. Još je čudnije što je svoju debitantsku utakmicu kao novi trener Zaragoze, koju je nedavno preuzeo, imao baš protiv moje Andorre. Ukratko, on je jedan jako stručan i dobar trener, po mom mišljenju na najvišoj razini.“

Preuzeli ste Andorru u teškom trenutku i osnovni cilj je ostanak u ACB ligi. Koliki je pritisak u takvoj situaciji?

“Tako je to u ovom poslu, ali na neke stvari ne mogu utjecati, a to su ozljede. No, nema se tu puno što analizirati i cilj je ostanak u ACB ligi, a do kraja još ima puno utakmica. No, tek u prošlom kolu, nakon dva mjeseca, za nas je zaigrao Amerikanac s BiH putovnicom Xavier Castañeda, a još uvijek su ozlijeđeni važni igrači kao što su Brazilac Rafa Luz i Nigerijac Stan Okoye. U momčadi imam nekoliko veterana kao što su Pustovyi, Kuric, Evans i drugi, a stigao nam je i bek-šuter Sir’Jabari Rice. Dakle, najveći problem su nam te ozljede, a sve ostalo je odlično, od uvjeta za rad do zalaganja igrača. Zaista je sve 100% super! Već protiv Baskonije, koja je osvojila Kup kralja, što govori koliko su dobri, vidio se napredak u našoj igri i dobro smo parirali, tako da sam optimist. Taj trofej Baskonije, koja se bori za play-off, dokaz je koliko je ACB liga izjednačena i nepredvidljiva i kako se ono kaže, svatko svakoga može dobiti. Tako i mene nije iznenadilo slavlje Baskonije na završnici Kupa kralja, pogotovo jer su oni napadački vrlo nadarena momčad i kad imaju svoj dan teško im je parirati.“

Osvojili ste tri naslova prvaka Europe s Jugoplastikom i imate NBA prsten. Koji vam je trofej najdraži?

“Pa meni su najdraži svi trofeji koje sam osvojio s ekipom koju nazivam svojom, a to je naravno klub iz Splita i to je jedina ekipa koju ja zovem svojom! Ipak je to klub iz mog rodnog grada, a sve što sam osvojio nakon toga bilo je izvan Splita i svi trofeji ne mogu se mjeriti s onima iz Jugoplastike.
Kad govorimo o NBA ligi, moram reći da je košarka koja se tamo igra definitivno drugi sport u odnosu na ono što smo mi tada, 90-ih, igrali u Europi. Ja volim reći kako sport općenito prati društvo pa je tako sport ogledalo društva. Dakle, u kojem smjeru ide društvo, ide i sport. U NBA-u je, kad sam došao, sve bilo brže, akcije su bile kraće i puno se više vodilo računa o tome kako se vidi izvana nego o onome što je unutra. I to se isto tako oslikava na sportu. Uostalom, isto tako je i u NBA-u danas. No, imam NBA prsten i to mi je lijepa uspomena iako, pored Hakeema Olajuwona i ostalih iskusnih igrača, nisam puno igrao, trudio sam se maksimalno svaku minutu iskoristiti.“

Imali ste priliku iz prve ruke gledati Hakeema Olajuwona. Gdje ga vidite među najboljim centrima svih vremena, posebno u usporedbi s današnjim igračima?

“Ja konstantno slušam razne usporedbe tih eksponiranih igrača i o tome kako se prije igralo, kako je Michael Jordan bolji od ovoga ili onoga, kako je LeBron bolji od ovoga… Iskreno, mislim da se to ne može uspoređivati jer govorimo o košarci iz dva potpuno drukčija vremena. Tada, recimo 90-ih, pravila su bila drukčija, suci su sudili drukčije, a i život je tada bio bitno drukčiji jer nije bilo društvenih mreža i raznih kritičara. Ukratko, tada se igrala baš drukčija košarka. Dakle, uspoređivati što bi jedan dominantan igrač radio u nekom drugom razdoblju nikako se ne može. Košarka se mijenja, isto kao što se mijenja i društvo, tome se treba prilagoditi i to je to. No, Hakeem je posebna priča jer je bio neviđen igrač, a uz to i neviđena osoba. Bio je baš veliki radnik i talent kakav se rijetko viđa. Po meni je on na poziciji petice definitivno broj jedan svih vremena. I prije sam govorio da je Hakeem za mene osobno centar broj jedan koji je ikada igrao košarku, ali isto tako sam svjestan da se košarka od tada dosta promijenila tako da je to vrlo teško uspoređivati s košarkom kakvu danas igra trostruki MVP Nikola Jokić.“

U ACB ligi igra velik broj hrvatskih igrača. Koliko je to važno za hrvatsku košarku i reprezentaciju?

“Poznato je kako je španjolska liga najjača domaća liga u cijeloj Europi, a jedno vrijeme bila je i ekonomski najjača, što znači da su ugovori bili najbolji. No, ako gledamo taktički i fizički te zbog jednog specifičnog načina na koji se igra, ona je najzahtjevnija.
Kad igraš španjolsku ligu, to je kao da igraš još jedno europsko natjecanje. Kažem, taktički i fizički je vrlo zahtjevna i definitivno je užitak raditi u takvom okruženju. A za hrvatsku košarku imati toliko igrača u tako jakoj ligi, koji aktivno sudjeluju, naravno je jako dobra i važna stvar. A to je i temelj za hrvatsku reprezentaciju.“

Od koga ste tijekom karijere najviše učili i koliko danas još uvijek učite kao trener?

“Od svakog sam trenera nešto uzeo i to ne samo od Bože ili Rudyja Tomjanovicha koji me vodio u Houstonu nego i od nekih juniorskih trenera. I danas volim pogledati juniorski trening i mislim da se od svakoga može nešto naučiti. Tako mislim da se i od veličina koje sam imao za trenere i od svih ostalih zaista može nešto naučiti. Treba samo biti dovoljno otvoren prema tome da ono što radiš nije najbolje, nego da uvijek ima netko tko radi bolje. Dakle, mišljenja sam da se od svakoga može nešto naučiti ako si dovoljno pametan i ako imaš otvorenu viziju.“

Kakvi su kao treneri i osobe bili Božo Maljković i Rudy Tomjanovich?

“Teško mi je biti objektivan kad govorim o svojim trenerima, pogotovo o Boži i Rudyju. Ajmo redom, Božo je obilježio moj početak karijere u košarci, a kroz njegove ruke prošao je velik broj igrača koji su nakon tog staža u Jugoplastici napravili jako dobre karijere. A s druge strane, Rudy Tomjanovich bio je poseban i bio je jako dobar u vođenju grupe jer je jako dobro znao balansirati ego igrača, znao je sve njihove osobine i ono što sam kod njega uočio – točno je znao u kojem trenutku treba više koristiti pojedinog igrača te kako postaviti strukturu unutar momčadi i samim time kemiju. Dakle, bio je odličan u tome da se svi igrači koji su mu važni osjećaju dobro i da svaki od njih zna svoju ulogu i točno u trenutku u kojem treba.“

Radili ste u velikim klubovima, a sada se borite za ostanak. Kako gledate na svoju budućnost u Andorri?

“To još ne znam i često volim reći da idem od dana do dana, od kola do kola. U nedjelju igramo u gostima protiv aktualnog prvaka španjolske, Real Madrida, i igrat ćemo bez pritiska jer su oni vrhunska momčad, a nakon toga čeka nas velika borba u svakoj utakmici. No, nikad ne volim gledati daleko i pokušavam se koncentrirati da mi momčad u svakoj sljedećoj utakmici bude što je moguće bolja u tom trenutku. A sad, što budućnost donese, vidjet ćemo. Ja ću pokušati utjecati na ono na što mogu, a na većinu stvari ne mogu utjecati, a to su prije svega ozljede koje nas muče. Ali ja sam uvijek optimist!“

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!

Pošalji komentar Pročitaj komentare (0)

Najčitanije vijesti - Košarka